Pravo međunarodnih organizacija

pravo medjunar org.jpgDavorin Lapaš


PRAVO MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA

 


Recenzenti:
BOŽIDAR BAKOTIĆ, VLADIMIR IBLER, BUDISLAV VUKAS


Pravna biblioteka – udžbenici • Zagreb
ožujak 2008. • 316 stranica (XII + 304) • meki uvez
Oznaka 811-215 • Cijena 240,00 kn

 

Narudžbe
Narodne novine d.d., Odsjek prodaje knjiga i časopisa, Zagreb, Kralja Držislava 14, tel.: 01/4501-321, 4501-322, 4501-310,
telefaks: 01/4501-348, e-pošta prodajaknjiga@nn.hr

 

O knjizi
U knjizi se sustavno i produbljeno obrađuje materija prava međunarodnih organizacija podijeljena u dva dijela:
I. Opći dio koji obrađuje temeljna pitanja i institute prava međunarodnih organizacija zajedničke svim međunarodnim organizacijama;.
II. Posebni dio koji obrađuje najvažnije međunarodne organizacije u suvremenoj međunarodnoj zajednici, počevši od UN-a, njihovih specijaliziranih ustanova (npr. FAO, UNESCO, Međunarodna organizacija rada, Svjetska zdravstvena organizacija i dr.), sve do najvažnijih regionalnih organizacija današnjice, s različitih kontinenata.
U prilogu se nalaze tekstovi Povelje Ujedinjenih naroda i Statuta Međunarodnog suda kao i internetske adrese svih važnijih međunarodnih (međuvladinih), ali i nekih od najznačajnijih (međunarodnih) nevladinih organizacija spomenutih u knjizi (npr. Međunarodni odbor Crvenog križa, FIFA, Međunarodni olimpijski odbor i dr.).
Knjiga sadrži i stvarno kazalo s izborom najznačajnijih pojmova.

PREDGOVOR
Godine 1963., odnosno 1967. (drugo izdanje) akademik Juraj Andrassy objavio je izvrstan i za struku vrlo koristan rad "Pravo međunarodnih organizacija". Nažalost, bilo je to samo u obliku skripti, namijenjenih polaznicima tadašnjeg poslijediplomskog studija iz međunarodnog javnog i privatnog prava i međunarodnih odnosa na Pravnom fakultetu u Zagrebu, tako da je to izdanje bilo i jest prilično nedostupno široj javnosti. Ni prije, niti poslije toga nisu u Hrvatskoj u nekoj posebnoj publikaciji sustavno obrađene međunarodne organizacije kao cjelina, bez obzira na njihovu važnost u životu ne samo međunarodne zajednice. Učinio je to svojedobno autor ove knjige, no vezano tek uz međunarodne nevladine organizacije (D. Lapaš, Međunarodne nevladine organizacije kao subjekti međunarodnog prava, Zagreb, 1999.).
Ovo djelo, dakle, popunjava jednu ogromnu prazninu u našoj međunarodnopravnoj i pravnoj literaturi uopće. Bez poznavanja strukture, djelovanja i ovlasti sve brojnijih međunarodnih organizacija postaje gotovo nezamisliv, usuđujemo se reći, svakodnevni život i rad profesionalaca u mnogim djelatnostima, čemu svakako pridonosi i nezaustavljiva globalizacija. Ne treba ni isticati koliku pozornost međunarodnim organizacijama obraća i treba obratiti država kao takva.
Unatoč tomu, nerijetko nailazimo na nepoznavanje bitnih značajki koje se odnose na djelovanje i nadležnost međunarodnih organizacija (uključujući u sredstvima javnog priopćavanja). Najčešće pogreške nastaju nerazlikovanjem međunarodnih međuvladinih (međudržavnih, službenih) organizacija od međunarodnih nevladinih organizacija. Zanemaruje se tako činjenica da članice prvih mogu u pravilu biti samo države, dok druge okupljaju udruge, interesne grupe i pojedince iz različitih država. Koliko smo puta čuli ili pročitali pogrešnu vijest da je, primjerice, Hrvatska postala članicom Međunarodnog Crvenog križa, Međunarodnog olimpijskog odbora, međunarodne Udruge za međunarodno pravo ili FIFA-e?! Naravno, bitne posljedice koje proizlaze iz spomenute razlike jesu ovlasti dotičnih organizacija pa iz neznanja može slijediti niz pogrešnih zaključaka.
Katkada nepoznavanje funkcioniranja i ovlasti međunarodne organizacije također rađa pogrešne zaključke i u pogledu neopravdane kritike na njezin račun. Zaboravlja se, naime, da svaka međunarodna organizacija ima onakve i onoliko ovlasti koliko su na nju prenijele članice, poglavito konstitutivnim aktom ("ustavom") dotične organizacije. Drugim riječima, članica učlanjenjem, koje je dobrovoljno, prihvaća kao obvezujuća pravila organizacije, ma kakva ona u danom trenutku bila. To se, uz ostalo, prije svega odnosi na donošenje odluka u organima međunarodne organizacije, što i jest najčešći kamen spoticanja u procjeni njezine učinkovitosti.
Osim što je ova knjiga vrijedan doprinos znanosti međunarodnog prava, ona će nedvojbeno biti nezaobilazan priručnik u nastavi poglavito na pravnim fakultetima i ostalim fakultetima na kojima se izučavaju međunarodni odnosi, ali i za sve koji se u sklopu svoje struke bave problematikom međunarodnih organizacija. Vjerujemo, međutim, da će i izvan tih krugova svaki drugi zainteresirani čitatelj naći u njoj odgovore na pitanja koja si s tim u vezi postavlja.

U Zagrebu, 3. rujna 2007.
Božidar Bakotić



SADRŽAJ
Predgovor          
I. OPĆI DIO
§ 1.      Pojam prava međunarodnih organizacija    
§ 2.      Izvori prava međunarodnih organizacija    
§ 3.      Pojam međunarodne organizacije  
§ 4.      Povijesni razvoj   
§ 5.      Pravni subjektivitet (pravna osobnost) međunarodnih organizacija        
§ 6.      Članstvo međunarodnih organizacija         
§ 7.      Organi međunarodnih organizacija           
   a)      Plenarni organi     
   b)      Izvršni organi      
   c)      Pomoćni organi   
   d)      Administrativno-tehnički organi     
   e)      Sudski (i kvazisudski) organi međunarodnih organizacija        
§ 8.      Akti međunarodnih organizacija    
§ 9.      Unutarnje pravo međunarodnih organizacija – pitanje radnih odnosa    
§ 10.     Povlastice i imuniteti međunarodnih organizacija i međunarodnih službenika         
§ 11.     Međunarodne organizacije i međunarodnopravna odgovornost     
§ 12.     Međunarodne organizacije i mirno rješavanje sporova       
§ 13.     Reakcije međunarodnih organizacija na međunarodno protupravne čine           
§ 14.     Financijska pitanja međunarodnih organizacija     
§ 15.     Izmjena konstitutivnog akta ("ustava") međunarodne organizacije      
§ 16.     Prestanak međunarodne organizacije i pitanja sukcesije     
§ 17.     Međunarodne nevladine organizacije        
   a)      Područje religije 
   b)      Područje humanitarne djelatnosti 
   c)      Područje medicine         
   d)      Područje prava  
   e)      Područje znanosti i umjetnosti     
   f)       Područje javnog informiranja      
   g)       Područje prosvjete         
   h)       Područje gospodarstva   
   i)        Područje rada    
   j)        Područje sporta 
   k)       Područje politike            
   l)        Područje zaštite ljudskih prava     
   m)      Područje zaštite i očuvanja okoliša           
   n)       Područje svemirskih aktivnosti   
§ 18.     Međusobni odnosi međunarodnih organizacija     
II. POSEBNI DIO
§ 19.    Pojedine međunarodne organizacije          
   A)     Ujedinjeni narodi            
   B)     Specijalizirane ustanove Ujedinjenih naroda          
    1.    Međunarodna organizacija rada (ILO)     
    2.    Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO)   
    3.    Organizacija Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO)      
    4.    Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)           
    5.    Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO)
    6.    Svjetska poštanska unija (UPU)  
    7.    Međunarodna unija za telekomunikacije (ITU)     
    8.    Svjetska meteorološka organizacija (WMO)         
    9.    Međunarodna pomorska organizacija (IMO)         
   10.    Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO)          
   11.    Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO)            
   12.    Međunarodni fond za poljoprivredni razvoj (IFAD)           
   13.    Svjetska organizacija za turizam (UNWTO)          
   14.    Međunarodni monetarni fond (IMF)        
   15.    Svjetska banka   
   a)     Međunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD) 
   b)     Međunarodno udruženje za razvoj (IDA)          
   c)     Međunarodna financijska korporacija (IFC)      
   d)     Agencija za jamstvo mnogostranih ulaganja (MIGA)          
   e)     Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) 
   C)     Svjetska trgovinska organizacija (WTO)          
   D)     Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA)           
   E)     Neke regionalne organizacije   
   1.     Vijeće Europe            
   2.     Europska zajednica i Europska unija     
   3.     Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE)           
   4.     Organizacija Sjevernoatlanskog ugovora (NATO)         
   5.     Afrička unija  
   6.     Organizacija američkih država (OAS) 
   7.     Arapska liga   
   8.     Udruženje država Jugoistočne Azije (ASEAN)  



PRILOZI
Prilog I.
Povelja Ujedinjenih naroda         
Statut Međunarodnog suda       
Prilog II.
Internetske stranice nekih važnijih međunarodnih organizacija i drugih međunarodnih institucija
Stvarno kazalo           
Popis kratica