Krešimir Sajko: Međunarodno privatno pravo

medjunarodno_privatno_pravo.jpg

Pravna biblioteka – udžbenici, lipanj 2009., 672 stranice, tvrdi uvez, oznaka 811-234, cijena 317,00 kn

 

 

 

 


Narudžbenica


Peto izmijenjeno i dopunjeno izdanje

Recenzenti: Nikola Gavella i Hrvoje Sikirić

Narudžbe:
Narodne novine d.d., Odsjek prodaje knjiga i časopisa, Zagreb, Savski gaj, XIII. put 6,
tel.: 01/6652-843, 6652-844, telefaks: 01/6652-828, e-pošta prodajaknjiga@nn.hr 

Knjige u izdanju Narodnih novina d.d.


PREGLED SADRŽAJA

I. poglavlje

MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO KAO CJELINA

1. Pojam, metode, zadaća međunarodnog privatnog prava i susjedna područja       

2. Povijesni razvoj i moderno stanje

3. Izvori hrvatskog međunarodnog privatnog i međunarodnog građanskog procesnog prava

4. Inozemno i unificirano međunarodno privatno i međunarodno građansko procesno pravo

II. poglavlje

KOLIZIJSKOPRAVNA METODA

1. Općenito

2. Vrste kolizijskih pravila i njihova primjena

3. Struktura kolizijskih pravila

4. Poveznice i mjerodavno pravo

5. Značajke situacija i načela koja utječu na određivanje poveznica

6. Kvalifikacija

7. Uzvrat i upućivanje dalje – renvoi

8. Prijevarno zaobilaženje prava

9. Prethodno pitanje

10. Prilagođavanje

11. Primjena stranog prava

12. Kako utječe promjena prava na primjenu mjerodavnog prava

13. Javni poredak; zaštita osnovnih pravnih načela domaćeg i europskog prava

III. poglavlje

OSTALE METODE

1. Metode koje isključuju ili dopunjuju kolizijskopravnu metodu

2. Kombinacija metoda – međunarodno trgovačko arbitražno pravo i mirenje s međunarodnim obilježjem

3. Moderne metode u SAD

IV. poglavlje

EUROPSKO PRAVO

1. Uredba Vijeća br. 44/2001. o sudskoj nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima,    Bruxelles I.

2. Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze iz 1980.

3.Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 864/2007. o mjerodavnom pravu za izvanugovorneobveze,Rim II.

4. Smjernica 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima mirenja u građanskim itrgovačkim predmetima iz 2008.

 

DODACI

Izabrani tekstovi hrvatskog i europskog međunarodnog privatnog i građanskog procesnog prava

Stvarno kazalo

 

PREDGOVOR V. IZDANJU

         U razdoblju od tiskanja IV. izdanja nije proteklo mnogo vremena. Međutim, u međuvremenu došlo je do znatnog razvoja međunarodnog privatnog prava, posebno unutar Europske unije. Iako Hrvatska kao država kandidat nije obvezna usklađivati svoje mpp s pravom Unije, korisno je pravovremeno upoznati to pravo; naime časom punopravnog članstva to pravo postaje važan dio hrvatskog pravnog sustava. Zbog toga, kao i zato što na osnovi europskog međunarodnog privatnog prava pod određenim pretpostavkama dolazi do primjene hrvatskog privatnog prava, u ovom izdanju poklanjamo znatnu pozornost analizi važnijih, pomno izabranih dijelova toga europskog prava.

Nadalje, dopune ovog izdanja u znatnoj se mjeri odnose na analize najnovih rješenja utvrđenih kombinacijom metoda međunarodnog privatnog  prava u rješavanju međunarodnoprivatnopravnih sporova arbitražom i mirenjem.

I ovo izdanje posvećujem svojoj supruzi Branki, uz zahvalnost za poticaje i razumijevanje za moj rad.

Rukopis je predan izdavaču 1. veljače 2009.

pisac

 

IZ RECENZIJA KNJIGE

 „… Ovo djelo daje cjelovit uvid u suvremeno stanje MPP-a, omogućuje čitateljima da se upoznaju s  tom veoma važnom materijom i da je usvoje, kako bi mogli i  u praksi rješavati privatnopravne situacije s međunarodnim obilježjem.Zbog toga, osim što je pogodno za udžbenik, ovo djelo je pogodno i da trajno bude pouzdan vodič pravnicima koji se u svojoj praksi susreću s tom zahtjevnom problematikom. I našem bi zakonodavcu ono pomoglo, a i trebalo trajno služiti kao putokaz u njegovom djelovanju…“

Iz recenzije dr. sc. Nikole Gavelle, prof.emerit. Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 

„… Kao posebnu vrijednost načina na koji je materija na koju se knjiga odnosi obrađena ističemo to što se pisac služi poredbenopravnom metodom analize. Polazi najčešće od hrvatskih nacionalnih pravnih rješenja te ih uspoređuje s poredbenim propisima, sudskom praksom, konvencijama i doktrinarnim stanovištima. To dolazi do izražaja u cjelokupnom tekstu rukopisa i u mnogobrojnim bilješkama, što se inače vrlo rijetko nalazi u našim pravnim udžbenicima. Na takav način postiže se svrha zbog koje je, čini nam se, knjiga i pisana. S jedne strane daje se uvid u veću ili manju podudarnost hrvatskih rješenja s izabranim inozemnim rješenjima gdje ona postoji, a s druge strane takav široki komparativni horizont olakšava hrvatskim teoretičarima i praktičarima pravnu orijentaciju pri obradi pojedinih pitanja, a zakonodavcu, dodatne argumente de lege ferenda za izmjenu nekih postojećih rješenja, odnosno unošenje novih. Dakako da navedene kvalitete, uz obradu složene materije upućivanjem na primjere iz stranog prava i sudske prakse, omogućuje studentima hrvatskih pravnih fakulteta, a njima je pretežno namijenjen taj rukopis, da lakše i brže uđu u pravnu materiju uređivanja privatnopravnih situacija s međunarodnim obilježjem…“

Iz recenzije dr. sc. Hrvoja Sikirića, redovitog profesora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu    

 

SADRŽAJ

Predgovor

Kratice

Popis literature

   Skraćeno navedena djela

   Inozemna opća i ostala djela

   Hrvatski udžbenici i izabrani radovi

I.poglavlje

MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO KAO CJELINA

         Izabrana djela

1.        Pojam, metode, zadaća međunarodnog privatnog prava i susjedna područja 

1.1.    Tuzemne pravne situacije i situacije s međunarodnim obilježjem

1.2.    Kako se uređuju situacije s međunarodnim obilježjem – skica rješenja  

1.3.    Privatnopravne i javnopravne situacije s međunarodnim obilježjem

1.4.    Naziv predmeta

1.5.    Ratio upućivanja na mjerodavno pravo

1.6.    Susjedna područja

1.6.1.  Međunarodno građansko procesno pravo

1.6.2.  Međunarodno pravo

2.        Povijesni razvoj i moderno stanje

2.1.    Antika

2.2.    Rani srednji vijek

2.3.    Kasnije razdoblje srednjeg vijeka – stvaranje statutarne teorije

2.3.1.  Italija

2.3.2.  Francuska

2.3.3.  Komentatori (postglosatori)

2.3.4.  Islamsko pravo - neke posebnosti

2.4.    Novi vijek

2.4.1.  Španjolska

2.4.2.  Francuska škola (XVI. i XVII. stoljeće)

2.4.3.  Nizozemska škola (XVII. stoljeće)

2.4.4.  Njemačka škola (XVI. i XVII. stoljeće)

2.4.5.  Prve kodifikacije

2.4.6.  Engleska i SAD

2.4.7.  Kraj statutarne teorije i novija učenja, posebno u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Hrvatskoj

2.4.8.  Moderne tendencije u europskom i američkom međunarodnom privatnom pravu

3.        Izvori hrvatskog međunarodnog privatnog i međunarodnog građanskog procesnog prava

3.1.    Opća pitanja

3.2.    Unutrašnje pravo

3.3.    Međunarodni ugovori

3.3.l.   Općenito

3.3.2.  Dvostrani međunarodni ugovori

3.3.3.  Višestrani međunarodni ugovori

3.3.4.  O polju primjene međunarodnih ugovora

4.        Inozemno i unificiranomeđunarodno privatno i međunarodno građansko procesno pravo

4.1.    Unutrašnje, nacionalno pravo

4.2.    Unificirano pravo

4.2.1.  Haaške konvencije

4.2.2.  Europske konvencije

4.2.2.1. Unifikacija u okviru Vijeća Europe

4.2.2.2.  Unifikacija prava Europske zajednice

4.2.2.2.1. Bruxelleska konvencija o sudskoj nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima – preteča Uredbe br. 44/2001. i Luganska konvencija

4.2.2.2.2.      Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze

4.2.3.  Konvencije o građanskom stanju Međunarodne komisije za građanska stanja

4.2.4.  Druge važnije konvencije i instrumenti unifikacije, posebno u okviru UNCITRAL i UNIDROIT

II. poglavlje

KOLIZIJSKOPRAVNA METODA

            Izabrana djela

1.        Općenito

2.        Vrste kolizijskih pravila i njihova primjena

2.1.    Općenito

2.1.1.  Izričita i skrivena pravila

2.1.2.  Nepotpuna i potpuna pravila

2.1.3.  Samostalna i nesamostalna pravila

2.1.4.  Uvjetna pravila

2.2.    Primjenjuju li se kolizijska pravila obvezatno?

3.        Struktura kolizijskih pravila

3.1     Kategorija vezivanja

3.2.    Poveznice – važnije podjele

3.2.1.  Podjela poveznica s obzirom na vezu s pravnim poretkom

3.2.2.  Subjektivna, objektivna poveznica i poveznica najbliža veza

3.3.    Isključive poveznice i kombinacija poveznica

3.3.1.  Općenito

3.3.2.  Primarne i podredne poveznice

3.4.    Upućivanje na mjerodavno pravo za glavno pitanje (lex causae), mjerodavno pravo za posebna pitanja te pojam lex

4.        Poveznice i mjerodavno pravo

4.1.    Državljanstvo

4.1.1.  Opća pitanja i neke pojedinosti

4.1.2.  O stjecanju i gubitku hrvatskog državljanstva

4.1.3.  Međunarodni ugovori o državljanstvu

4.1.4.  Polje primjene i rasprostranjenost poveznice državljanstva

4.1.4.1.        Državljanstvo u hrvatskom međunarodnom privatnom pravu

4.1.4.2.        Državljanstvo u poredbenom pravu

4.1.5.  Sukcesija država i njen utjecaj na državljanstvo

4.1.6.  Višestruko državljanstvo

4.1.7.  Nepostojanje državljanstva – osobe bez državljanstva i izbjeglice

4.2.    Prebivalište

4.2.1.  Pojam, uloga i rasprostranjenost

4.2.2.  Po kojem se pravu određuje prebivalište?

4.2.3.  Polje primjene prebivališta

4.3.    Redovno boravište (uobičajeno boravište)

4.3.1.  Pojam

4.3.2.  Rasprostranjenost

4.4.    Mjesto gdje stvar leži

4.4.1.  Mjesto gdje stvar leži i stvarni statut

4.4.2.  Mjesto gdje stvar leži i nasljedni statut

4.5.    Autonomija, volja stranaka

4.5.1.  Općenito i rasprostranjenost

4.5.2.  Kolizijskopravna i materijalnopravna autonomija

4.5.3.O izboru prava – općenito, mjerodavno pravo za izbor i vrijeme izbora

4.5.4.Granice izbora i polje primjene izabranog prava

4.6.   Mjesto štetne radnje i mjesto nastanka štete

4.6.1.Općenito i polje primjene mjerodavnog prava za izvanugovornu odgovornost za naknadu štete

4.6.2.Pojedinosti o analiziranim rješenjima

4.6.3.Neka odstupanja od primjene mjesta štetne radnje, odnosno nastanka štete

4.7.   Kontrola primjene poveznica izbjegavajućom klauzulom

4.7.1.Općenito

4.7.2.Izbjegavajuća klauzula u unutrašnjem međunarodnom privatnom pravu

4.7.3.Izbjegavajuća klauzula u međunarodnim ugovorima i uredbama Europskog parlamenta i Vijeća

5.      Značajke situacija i načela koja utječu na određivanje poveznica

5.1.   Karakteristični sadržaj

5.2.   Načelo povoljnosti

6.      Kvalifikacija

6.1.    Opis problema i određivanje pojma

6.2.    Metode kvalifikacije

6.3.    O kvalifikaciji u hrvatskom i komparativnom pravu

6.4.    O kvalifikaciji i tumačenju u okviru međunarodnih ugovora

7.      Uzvrat i upućivanje dalje – renvoi

7.1.    Opća pitanja i određivanje pojma

7.2.    Poredbena i hrvatska pravila o renvoi

7.3.    Polje primjene renvoi

7.4.    Skriveni renvoi – vraćanje na polazno pravo

7.5.    Posebna vrsta renvoi – upućivanje na nejedinstveni pravni poredak

8.      Prijevarno zaobilaženje prava

8.1.    Opća pitanja i određivanje pojma

8.2.    Komparativni i hrvatski propisi te sudska praksa

9.      Prethodno pitanje

9.1.    Općenito

9.2.    Komparativna rješenja

9.3.    Iznimke od pravila

10.    Prilagođavanje

10.1.   Opća pitanja

10.2.   Metode prilagođavanja

11.    Primjena stranog prava

11.1.   Uvodne napomene

11.2.   O prinudnoj primjeni polaznih kolizijskih pravila

11.3.   Pravna priroda stranog prava i uloga tijela primjene pri utvrđivanju tog prava

11.4.   Koje se pravo primjenjuje ako se ne može utvrditi sadržaj mjerodavnog stranog prava?

11.5.   Strano pravo i revizija

11.6.   Primjena stranog prava u common lawdržavama

11.7.   O hrvatskom pravu de lege ferenda

12.      Kako utječe promjena prava na primjenu mjerodavnog prava

12.1.   Opća pitanja

12.2.   Promjene kolizijskih pravila legis fori (conflit transitoire international; changes in the conflict rule of the forum; Intertemporales IPR)

12.2.1.         Opća rješenja

12.2.2.         Posebna rješenja

12.3.   Promjenjivost statuta (conflits mobiles, conflitto mobile; Statutenwechsel; changes in the connecting factor)

12.3.1.         Općenito o problematici

12.3.2.         Opća rješenja

12.3.3.         Neka posebna rješenja

12.4.   Promjena materijalnog prava legis causae (conflit transitoirede droit étranger; changes in the lex causae)

13.     Javni poredak; zaštita osnovnih pravnih načela domaćeg i europskog prava

13.1.   Općenito

13.2.   Pretpostavka za primjenu javnog poretka – veza s legis fori

13.3.   Funkcija javnog poretka, njegov sadržaj i podredno mjerodavno pravo

13.4.   Procesni javni poredak

III. poglavlje

OSTALE METODE

         Izabrana djela

1.        Metode koje isključuju ili dopunjuju kolizijskopravnu metodu

1.1.    Pravila neposredne primjene

1.2.    Posebna materijalna pravila

1.2.1.  Općenito

1.2.2.  Konvencija Ujedinjenih naroda o međunarodnoj prodaji robe iz 1980.

1.2.3.  UNIDROIT konvencija o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima iz 1995.

2.        Kombinacija metoda – međunarodno trgovačko arbitražno pravoi mirenje s međunarodnim obilježjem

2.1.    Međunarodno trgovačko arbitražno pravo

2.1.1.  Uvodna razmatranja – specifičnosti arbitražnog rješavanja sporova

2.1.2.  Hrvatsko međunarodno arbitražno pravo

2.1.2.1.        Izvori

2.1.2.2.        Ugovor o arbitraži

2.1.2.2.1.      Dozvoljenost i granice

2.1.2.2.2.      Oblik i materijalna valjanost ugovora

2.1.2.2.3.      Sadržaj ugovora i alternativno ugovaranje sudske nadležnosti

2.1.2.3.        O arbitražnom postupku i ulozi državnih sudova

2.1.2.4.        Mjerodavno pravo za arbitrabilnost i bit spora

2.1.3.  O specifičnostima arbitražnog rješavanja sporova na osnovi ugovora o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja; hrvatski ugovori sa Slovenijom, Njemačkom i Italijom

2.1.3.1.        Uvodne napomene

2.1.3.2.        Svrha i polje primjene navedenih ugovora

2.1.3.2.1.      Polje primjene ratione personae

2.1.3.2.2.      Polje primjene ratione materiae i temporis

2.1.3.3.        Rješavanje ulagačkih sporova između jedne države ugovornice i ulagatelja druge države ugovornice

2.1.3.3.1.      Dvije ugovorne osnove za arbitražno rješavanje sporova

2.1.3.3.2.      Nadležna tijela za rješavanje sporova i njihov izbor

2.1.3.3.3.      Arbitražno rješavanje sporova u skladu s Arbitražnim pravilima UNCITRAL (Arbitražna pravila)

2.1.3.3.4       O mjerodavnom pravu za bit spora

2.1.4.  Hipotetički slučaj: može li treća osoba pokrenuti sudski postupak o predmetu o kojem se vodi arbitražni postupak između drugih osoba?

2.1.4.1.        Uvodne napomene

2.1.4.2.        O nemogućnosti istovremenog vođenja arbitražnog i sudskog postupka o istom predmetu među istim strankama (hrvatska i poredbenopravna rješenja)

2.1.4.3.        O procesnom pravnom položaju treće osobe

2.1.4.3.1.      Općenito

2.1.4.3.2.      Treća osoba – državno odvjetništvo?

2.1.4.3.3.      Hipotetički slučajevi intervencije državnog odvjetništva

2.1.4.4.        Završna napomena

2.1.5.  Washingtonska konvencija o rješavanju ulagačkih sporova između država i državljana drugih država iz 1965.

2.1.5.1.        Općenito

2.1.5.2.        Polje primjene

2.1.5.2.1.      Pristanak stranaka

2.1.5.2.2.      Polje primjene ratione personae

2.1.5.2.3.      Polje primjene ratione materiae

2.1.5.3.        Općenito o arbitražnom postupku

2.1.5.4.        Mjerodavno pravo za suštinu spora

1.1.5.5.        O arbitražnoj odluci i njenom poništaju

2.1.5.6.        Priznanje i ovrha arbitražne odluke

2.1.5.7.        Zaključnanapomena

2.1.6.  Razlozi za rješavanje privatnopravnih sporova arbitražom

2.1.6.1.        Općenito

2.1.6.2.        Autonomija stranaka, uloga arbitražnog suda i funkcija državnog suda

2.2.    Postupak mirenjas međunarodnim obilježjem

2.2.1.  Opća rješenja

2.2.2.  O odnosu mirenja prema parničnom i arbitražnom postupku

3.        Moderne metode u SAD

3.1.    Specifičnosti američkog sudskog sustava i međunarodnog privatnog prava

3.2.    Moderne metode – osnova američke sudske prakse

3.2.1.  Cheatham i Reese – svrha prava

3.2.2.  Cavers – načela davanja prednosti

3.2.3.  Currie – analiza državnog interesa

3.2.3.1.        Svrha prava i interes

3.2.3.2.        Ustavna pitanja

3.2.4.  Von Mehren i Trautman – funkcionalni pristup

3.2.5.  Leflar – okolnosti koje utječu na izbor pravila

3.2.6.  Ehrenzweig – primjena prava države foruma

3.3.    Restatement II. – o ugovornom i deliktnom statutu, uz napomene o sudskoj praksi

IV. poglavlje  

EUROPSKO PRAVO

         Izabrana djela

1.        Uredba Vijeća br. 44/2001. o sudskoj nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, Bruxelles I.

1.1.    Općenito

1.2.    Značajke Bruxelleske konvencije – garancija uspjeha Uredbe

1.3.    Usporedbe Uredbe s rješenjima Bruxelleske konvencije

1.3.1.  Nadležnost (II. poglavlje)

1.3.1.1.        Opća nadležnost

1.3.1.2.        Posebne nadležnosti (2. odjel)

1.3.1.3.        Nadležnost u predmetu potrošačkih ugovora (4. odjel)

1.3.1.4.        Nadležnost u pojedinačnim ugovorima o radu (5. odjel)

1.3.1.5.        Isključiva nadležnost (6. odjel)

1.3.1.6.        Sporazum o nadležnosti (7. odjel)

1.3.1.7.        Ispitivanje nadležnosti i njene dopuštenosti (8. odjel)

1.3.1.8.        Litispendencija (9. odjel)

1.3.2.  Priznanje i ovrha (III. poglavlje)

1.3.2.1.        Priznanje (1. odjel)

1.3.2.2.        Ovrha (2. odjel)

1.3.3.  Javne isprave i sudske nagodbe (IV. poglavlje)

1.3.4.  Ostale odredbe (poglavlja V.–VIII.)

1.4.    Pojedinosti o Uredbi

1.4.1.  Polje primjene

1.4.2.  Nadležnost

1.4.2.1.        Opća nadležnost

1.4.2.2.        Posebne nadležnosti

1.4.2.3.        Isključiva nadležnost (čl. 22.)

1.4.2.4.        Sporazum o nadležnosti (čl. 23. i 24.)

1.4.2.5.        Ispitivanje nadležnosti i njene dopuštenosti (čl. 25. i 26.)

1.4.2.6.        Litispendencija i povezani postupci (čl. 27.– 30.)

1.4.3.  Priznanje i ovrha inozemnih odluka (čl. 32.–56.)

1.4.3.1.        Priznanje (čl. 32.– 37.)

1.4.3.2.        Ovrha (čl. 38. – 52.)

1.4.4.  O primjeni Uredbe na sudske postupke u kojima su stranke hrvatske fizičke i pravne osobe

2.        Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze iz 1980.

2.1.    Opće napomene

2.2.    Konvencijsko polje primjene ratione materiae i loci

2.3.    Područje primjene mjerodavnog prava

2.4.    Uzvrat i upućivanje na drugo pravo – renvoi

2.5.    Teritorijalno nejedinstveni državni pravni poreci

2.6.    Poveznice

2.6.1.  Autonomija stranaka – izbor mjerodavnog prava

2.6.1.1.        Općenito

2.6.1.2.        Predmet, način i opseg izbora mjerodavnog prava

2.6.2.  Objektivna poveznica

2.6.2.1.        Karakteristična činidba

2.6.2.1.1.      Općenito i njene granice

2.6.2.1.2.      Odstupanja od karakteristične činidbe

2.6.3.  Promjene i prestanak ugovornih obveza

2.6.3.1.        Ustup tražbine i zakonska subrogacija (cessio legis; subrogation; gesetzlicher Forderungsuebergang)

2.6.3.2.        Prijeboj (setting-off; Aufrechnung)

2.7.    Rimska konvencija i hrvatsko međunarodno privatno ugovorno pravo de lege ferenda

3.        Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 864/2007. o mjerodavnom pravu zaizvanugovorne obvezeiz 2007., Rim II.

3.1.    Uredba Rim II. – geneza i svrha donošenja

3.2.    Općenito o strukturi Uredbe

3.3.    Polje primjene ratione materiae

3.4.    Kolizijska rješenja za izvanugovorne obveze nastale iz nedopuštene radnje

3.4.1.  Primarno mjerodavno pravo – lex autonomiae

3.4.2.  Podredna primjena prava

3.4.2.1.        Poveznica locus damni i granice njene primjene

3.4.2.2.        Posebna kolizijska pravila

3.5.    Kolizijska rješenja za stjecanje bez osnove, poslovodstvo bez naloga i culpa incontrahendo

3.5.1.  Stjecanje bez osnove

3.5.2.  Poslovodstvo bez naloga

3.5.3.  Culpa in contrahendo

3.6.    Zajednička pravila

4.       Smjernica2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim predmetima iz2008.

4.1.    Geneza isvrha Smjernice

4.2.    Definicije

4.3.    Polje primjene rationae materiae i teritorii

4.4.    Promicanje kvalitete mirenja

4.5.    O zastari i dosjelosti te o ovrsi nagodbe

4.6.    Ostale odredbe – informiranje javnosti i preuzimanje odredaba u nacionalno pravo

DODACI

Izabrani tekstovi hrvatskog i europskog međunarodnog privatnog i građanskog procesnog prava

A. ZAKONI

1. Hrvatski propisi i teze

     1.1.Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima iz 1991. (NN 53/91 – redakcijski pročišćeni tekst)

     1.2.Pomorski zakonik iz 2004. (NN 181/04, 76/07, 146/08 – izvadci)

     1.3.Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu iz 1998. (NN 132/98, 63/08 – izvadci)

     1.4. Zakon o mjenici iz 1994. (NN 74/94 – izvadci)

     1.5.Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja iz 2003. (NN 122/03 – izvadci)

     1.6. Zakon o arbitraži iz 2001. (NN 88/01)

     1.7.Pravilnik o arbitraži pri Stalnom izbranom sudištu Hrvatske gospodarske komore (Zagrebačka pravila) iz 2002. (NN 150/02)

     1.8.Zakon o mirenju iz 2003. (NN 163/03)

     1.9.Teze za zakon o međunarodnom privatnom pravu iz 2001.

2.Austrijski zakon iz 1978. (Austrijski savezni Sl. l. br. 304/78, I 119/98, I 18/99, I 135/00)

3.Njemački zakon iz 1986. (u verziji iz 1994., sa zadnjom izmjenom iz 2008. – izvadci)

4.Švicarski zakon iz 1987. (Švicarski savezni Sl. l. 1988, I, 5 – izvadci)

5.Talijanski zakon iz 1995. (Talijanski Sl. 1. br. 128 – dod. br. 68/95 – izvadci)

B. EUROPSKO PRAVO

1. Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001. od 22. 12. 2000. o sudskoj nadležnosti, priznanju iovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima – Bruxelles I. (Sl. l. EU, L 12 od 16. 1. 2001.)

2. Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze iz 1980. (Sl. l. EZ, C 282 od 31. 10. 1980.; pročišćeni tekst, Sl. l. EU, C 334 od 30. 12. 2005.)        589

3.Uredba (EZ) br. 593/2008. Europskog parlamenta i Vijeća od 17. 6. 2008. o mjerodavnompravu za ugovorne obveze – Rim I. (Sl. l. EU, L 177 od 4. 7. 2008. )

4.Uredba (EZ) br. 864/2007. Europskog parlamenta i Vijeća od 11. 6. 2007. o mjerodavnom pravu za izvanugovorne obveze – Rim II. (Sl. l. EU, L 199, od 31. 7. 2007.)

5.Smjernica 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. 5. 2008. o određenim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim predmetima (Sl. l. EU, L 136 od 24. 5. 2008.)

Stvarno kazalo