Petar Klarić: Zakon o obveznim odnosima

zakon_o_obveznim_odnosima_12.jpg (NN 35/2005, 41/2008 i 125/2011)
III. izmijenjeno  izdanje
- autorski pročišćeni tekst zakona
- kazalo pojmova
 
Pravna biblioteka – zbirke propisa, ožujak 2012., 456 stranica (XXXII + 424), meki uvez

oznaka 811-300; cijena 185,00 kn

 

Narudžbe:
Narodne novine d.d., Odsjek prodaje knjiga i časopisa, Zagreb, Savski gaj, XIII. put 6,
tel.: 01/6652-843, 6652-844, 6652-777, telefaks: 01/6652-828, e-pošta prodajaknjiga@nn.hr

Knjige u izdanju Narodnih novina d.d.

 

KRATKI SADRŽAJ KNJIGE
ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA
(NN 35/2005, 41/2008 i 125/2011) – autorski pročišćeni tekst

Dio prvi
OPĆI DIO
Glava I.
OSNOVNA NAČELA (čl. 1–15)  
Glava II.
SUDIONICI OBVEZNIH ODNOSA (čl. 16–19)  
Glava III.
NASTANAK OBVEZA (čl. 20)  
Glava IV.
VRSTE OBVEZA  
Odjeljak 1. Novčane obveze (čl. 21–31)  
Odjeljak 2. Obveze s više činidaba (čl. 32–40)
Odjeljak 3. Obveze s više dužnika i vjerovnika (čl. 41–64)
Glava V.
UČINCI OBVEZA
Odjeljak 1. Opće pravilo (čl. 65)
Odjeljak 2. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji (čl. 66–71)
Odjeljak 3. Pravo zadržanja (čl. 72–75)
Odjeljak 4. Vjerovnikova prava u posebnim slučajevima
(čl. 76–79)
Glava VI.
PROMJENE U OBVEZNOM ODNOSU
Odjeljak 1. Promjene na strani subjekata (čl. 80–144)
Odjeljak 2. Promjene sadržaja (čl. 145–159)
Glava VII.
PRESTANAK OBVEZA  
Odjeljak 1. Opće pravilo (čl. 160)  
Odjeljak 2. Ispunjenje (čl. 161–194)  
Odjeljak 3. Ostali načini prestanka obveza (čl. 195–213)  
Odjeljak 4. Zastara (čl. 214–246)  

Dio drugi
POSEBNI DIO

Glava VIII.
UGOVORNI OBVEZNI ODNOSI  
Odjeljak 1. Opće odredbe (čl. 247–375)  
Odjeljak 2. Ugovori (čl. 376–1044)
Glava IX.
IZVANUGOVORNI OBVEZNI ODNOSI
Odjeljak 1. Prouzročenje štete (čl. 1045–1110)
Odjeljak 2. Stjecanje bez osnove (čl. 1111–1120)
Odjeljak 3. Poslovodstvo bez naloga (čl. 1121–1129)
Odjeljak 4. javno obećanje nagrade (čl. 1130–1134)
Odjeljak 5. vrijednosni papiri (čl. 1135–1162)

Dio treći
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
(čl. 1163–1165)
 
PRILOZI
1. Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (NN 117/2003)
2. Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga
tijekom Domovinskog rata (NN 117/2003)
3. Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ (NN 117/2003)

Kazalo 
  
PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU KNJIGE
U tijeku 2011. godine došlo je do važne izmjene Zakona obveznim odnosima, naime, prestale su važiti odredbe čl. 174. s danom 1. siječnja 2012. godine. Premda nomotehnički neuobičajeno tako je određeno čl. 9. Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza (NN 125/11), koji je stupio na snagu upravo toga dana. Napominjemo da se navedeni Zakon neće primjenjivati na obvezne odnose nastale prije njegova stupanja na snagu, tj. prije 1. siječnja 2012.
 
Zagreb, 20. ožujka 2012.

Prof.dr. Petar Klarić 

 

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU KNJIGE
U ovom izdanju u tekst Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005) unesene su izmjene i dopune utvrđene Za­konom o iz­mjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ob­javljenom u “Narodnim novinama” br. 41/2008 od 9. travnja 2008.

Zagreb, 25. studenog 2008.

Prof. dr. Petar Klarić

 

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU KNJIGE
1. Nastanak hrvatskog Zakona  o obveznim odnosima
Zakon o obveznim odnosima (dalje: ZOO) donesen 1978., stupio je na snagu 1. 10. 1978, a u pravni sustav Republike Hr- vatske preuzet 1991. g. Od njegova donošenja mijenjan je i dopunjavan više puta.
U cilju njegove modernizacije i prilagodbe europskom ob- veznom pravu, 1995. g. otpočeo je rad na njegovoj opsežnijoj noveli koji je dovršen na kraju 2004. g. Rad na noveliranju ZOO olakšan je, s jedne strane, što je iz njegova sadržaja, već prilikom preuzimanja u hrvatski pravni sustav, brisan dio odredaba i instituta vezanih za socijalistički pravni sustav, a s druge strane,
što je njegov tzv. klasični dio rađen po uzoru i na razini suvremenih kontinentalnoeuropskih sustava obveznog prava. U međv vremenu je započet postupak pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, pa je posao na noveli obuhvatio i usklađivanje ZOO sa smjernicama Europske unije.
Zbog svoje izmijenjene arhitektonike, renumeracije članaka, brojnih sadržajnih inovacija, kao i prilagodbi jezika normi suvremenog hrvatskog jezika u oblasti prava, Zakon o obveznim odnosima iz 2005. s pravom se doživljava kao novi zakon.
Arhitektonika ZOO morala je biti izmijenjena, jer je struktura važećega ZOO, kao što je poznato, bila iznuđena podjelom zakonodavne nadležnosti između savezne države i federalnih jedinica u bivšem SFRJ, a renumeracija je članaka nužna posljedica nepreglednosti izazvane brojnim izmjenama i dopunama za- konskog teksta, s jedne strane, i novom strukturom zakona, s druge strane.
Radi lakšeg snalaženja i usporedbe s dosadašnjim ZOO, u stvarnom su kazalu, pored podebljano otisnutih brojeva članaka, u zagradi navedeni i brojevi članaka dosadašnjeg ZOO.

2. Novouređeni dijelovi materije ZOO
Novi su sljedeći dijelovi i instituti: Glava II. “SUDIONICI OBVEZNIH ODNOSA”, namet, ugovor o darovanju, ugovor o posudbi, ugovor o najmu, ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.
U Glavi II. uređeni su pravna sposobnost, poslovna sposobnost i prava osobnosti naravnih (fizičkih) i pravnih osoba. Prava osobnosti su nabrojena u čl. 19. i zajamčena njihova građanskopravna zaštita, što posebno dolazi do izražaja kod odgovornosti za neimovinsku štetu. Naime, neimovinska je šteta definirana kao povreda prava osobnosti (čl. 1046). Nabrajanje prava osobnosti nije taksativno, nego primjerično, što odgovara činjenici da su još uvijek u razvoju. Osobito valja istaknuti da su navedena i priznata prava osobnosti pravnoj osobi, što u kontekstu nove definicije neimovinske štete, ima za posljedicu da, u slučaju njihove povrede, i pravna osoba ima pravo na pravičnu novčanu naknadu.
Ugovori o darovanju, najmu i posudbi uređeni su pretežito po uzoru na austrijsko i njemačko građansko pravo. Ugovor o doživotnom uzdržavanju, premda po svojoj pravnoj naravi ob veznopravni ugovor, bio je do sada uređen odredbama Zakona o nasljeđivanju, pa je logično njegovo unošenje u matični zakon obveznog prava. Za uređenje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ima i dodatan razlog, a to je potreba, izražena u praksi, da se povuče sigurna crta razlikovanja prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

3. Važnije sadržajne i terminološke novine
1. Odredbom čl. 12. s podnaslovom “Primjena običaja i prakse” izmijenjena je dosadašnja odredba čl. 21. o “Primjeni dobrih poslovnih običaja”. Umjesto pojma dobri poslovni običaj uvedeni su pojmovi običaj i trgovački običaj. Među trgovcima primjenjuju se trgovački običaji čiju primjenu su, u granicama dopuštene stranačke autonomije, ugovorili, ali, što je posve no- vo, i praksu koju su međusobno razvili (odgovara čl. 1103. Principles of European Contract law – tzv. Landova načela). Praksa razvijena među ugovornim stranama sastavni je dio ugovora i dopunjuje onaj dio njegovog sadržaja koji su ugovorne strane izrijekom ugovorile. Trgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju na obvezne odnose, ne primjenjuju se jedino ako su njihovu primjenu izrijekom ili prešutno isključili.
Važno je upozoriti da su, prema st. 3. čl. 12., trgovački običaj i praksa hijerarhijski iznad dispozitivnog propisa, jer se radi o predmnijevanoj volji ugovornih strana i o specijalnom pravilu nastalom u određenoj struci u odnosu na opći dispozitivni propis.
Iz odredbe st.1. čl. 21. važećeg ZOO proizlazi da su ostali sudionici obveznopravnih odnosa dužni uvijek pridržavati se dobrih poslovnih običaja. Primjena običaja u tim odnosima sada je ograničena na slučajeve kada je njihova primjena ugovorena ili kada je zakonom propisana (st. 4. čl. 12.).
2. Odredbom stavka 2. čl. 14. određen je pojam trgovačkog ugovora kojim se zamjenjuje dosadašnji pojam ugovor u privredi iz čl. 25. važećeg ZOO. Prema monističkoj koncepciji obveznog prava, koja je zadržana i u novom ZOO, odredbe o ugovorima primjenjuju se na sve ugovore, osim ako za trgovačke ugovore nije što drugo predviđeno (st. 1. čl. 14.).
3. Novčane obveze i kamate. Nekoliko je važnih promjena na ovom segmentu:
– Kad je ugovoreno izračunavanje ili plaćanje obveze u stranoj valuti (st. 1. i 2. čl.22.) novčana se obveza ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza odnosno Hrvatska narodna banka. Da se podsjetimo, prema čl. 395. dosadašnjeg ZOO, predviđen je u takvom slučaju prodajni tečaj ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze, što je, s obzirom na brojnost banaka, izazivalo problem određivanja ovlaštene banke.
– Iznimno je važna i odredba st. 4. čl. 22. prema kojoj se na novčane obveze, bez obzira na to u kojoj su valuti izražene, zaračunavaju zatezne kamate po istoj stopi. Do sada su naši sudovi dosuđivali zatezne kamate po različitoj stopi ovisno o tome u kojoj je valuti bila izražena tražbina.
– Promjene su izvršene i u sustavu ugovornih i zateznih kamata radi usklađivanja sustava kamata s izmijenjenim prilikama na financijskom tržištu i s odredbama Smjernice 2000/35/EZ o sprječavanju zakašnjenja u plaćanju u trgovačkim ugovorima.
Stopa ugovornih kamata veže se uz stopu zateznih kamata, s tim da je za ugovore između trgovaca i trgovca i osobe javnog prava predviđena mogućnost ugovaranja kamata po stopi koja je različita od stope ugovornih kamata u odnosima između ostalih subjekata (čl. 26.).
Za razliku od dosadašnjeg rješenja prema kojem se zabrana anatocizma nije odnosila na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija, novim je rješenjem određeno da se zabrana anatocizma primjenjuje upravo na kreditno, a ne depozitno poslovanje (čl. 27.).
Sukladno navedenoj Smjernici 2000/35/EZ, stopa zakonskih zateznih kamata veže se uz eskontnu stopu Hrvatske narodne banke i mijenja se sukladno promjeni te stope. Za odnose iz trgovačkog ugovora i odnose trgovca i osobe javnog prava stopa zateznih kamata je jednaka eskontnoj stopi uvećanoj za osam po- stotnih poena, a za odnose među ostalima uvećana za pet postotnih poena. Za razliku od dosadašnjeg uređenja, odredbom st. 3. čl. 29. predviđena je mogućnost ugovaranja drukčije stope zakonskih zateznih kamata u odnosima trgovačkih ugovora i odnosima između trgovca i osobe javnog prava, ali s ograničenjima prema odredbama st. 4. i 5. čl. 29.
Voljom zakonodavca, međutim, primjena odredaba o stopama ugovornih i zateznih kamata odgođena je na vrijeme od dvije godine nakon stupanja na snagu ovoga Zakona (čl.1165.). U tom razdoblju primjenjivat će se Zakon o kamatama.
4. Pregovori (culpa in contrahendo). Predugovorna odgovornost utemeljena je na povredi načela savjesnosti i poštenja, a slučajevi vođenja pregovora bez namjere sklapanja ugovora i odustajanje od pregovora bez opravdanog razloga, navode se samo primjerice, kao mogući oblici povrede načela savjesnosti i poštenja u pregovorima (čl. 251.). Takvo rješenje, inače inspirirano Landovim načelima europskog ugovornog prava, otvara mogućnost primjene pravila o predugovornoj odgovornosti i na sve ostale slučajeve povrede tog načela za vrijeme pregovaranja.
5. Pobude za sklapanje ugovora – osnova ugovorne obveze. ZOO nije preuzeo sporni pojam osnove ugovorne obveze iz članaka 51. i 52. dosadašnjeg ZOO, ostavivši samo odredbe o po budama za sklapanje ugovora (sada čl. 273.). Time je u biti dano za pravo onima u pravnoj teoriji koji su zastupali subjektivno shvaćanje o osnovi tj. kao odlučujućoj pobudi za sklapanje ugovora.
Suglasno tome, kod nesporazuma kao mane volje, izosta- vljen je slučaj nesporazuma o osnovi.
6. Prijetnja i sila. U dosadašnje odredbe o prijetnji (čl. 60. ZOO-78) uvrštena je i odredba o sklapanju ugovora uporabom sile, fizičke sile (vis absoluta) i predviđena ništetnost ugovora kao posljedica (čl. 279.). Time su, nadamo se, okončane dvojbe oko tumačenja posljedica sklapanja ugovora pod prijetnjom i silom.
7. Bitna zabluda. Dvije su promjene u vezi sa zabludom kao razlogom pobojnosti pravnog posla (čl. 280.).
Jedna se odnosi na dodavanje još jednog slučaja bitnosti zablude, a to je zabluda u objektu ugovora (error in corpore). Bilo je, naime, dvojbeno i sporno podrazumijeva li zabluda o bitnom svojstvu predmeta i zabludu u samom predmetu (čl. 61. ZOO-78)
Druga se promjena sastoji u napuštanju neskrivljenosti kao pretpostavke za pobijanje pravnog posla zbog zablude. Rješenje je dosadašnjeg ZOO uvelike ograničavalo mogućnost pobijanja pravnog posla zbog zablude. Neskrivljenost kao pretpostavka za pobijanje pravnog posla nije predviđena ni u nama bliskim pravnim porecima – njemačkom i austrijskom.
8. Nesporazum. Dvije su promjene:
Jednu smo već spomenuli u vezi s pojmom osnove, a sastoji se u izostavljanju nesporazuma o osnovi kao razlogu ništetnosti pravnog posla.
Druga se promjena odnosi na zamjenu nesporazuma o “predmetu obveze” s nesporazumom o bitnom sastojku ugovora, što je nesumnjivo šire od predmeta obveze (čl. 282.).
9. Sklapanje ugovora elektroničkim putem nije toliko novina u juridičkom smislu, koliko u tehničkom smislu, jer i ugovor sklopljen elektroničkim putem nastaje kad se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora (čl. 293.). Glede elektroničkog potpisa, kao potrepštine za ovaj način sklapanja ugovora, ZOO upućuje na odredbe Zakona o elektroničkom potpisu (NN 10/02).
10. Opći uvjeti ugovora. Odredbe dosadašnjeg ZOO (čl. 142.–144.) usklađene su sa Smjernicom Europske zajednice 93/ 13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Istina, navedena Smjernica provedena je u RH donošenjem Zakona o zaštiti potrošača, no preuzima- njem u ZOO (čl. 295.–296) osigurava se zaštita, ne samo potrošačima, nego i ostalim sudionicima obveznopravnih odnosa (poglavito malim i srednjim poduzetnicima).
Daljnja je promjena u odnosu na dosadašnje odredbe ZOO unošenje definicije pojma općih uvjeta ugovora u čl. 295. Zna- čajnija je, međutim, promjena u pravnim posljedicama za ne- poštene odredbe općih uvjeta ugovora. Prema čl. 143. dosa- dašnjeg ZOO bile su predviđene dvije pravne posljedice – ništetnost (st. 1.) i pobojnost nepoštene odredbe (st. 2.). Sadašnja odredba određuje ništetnost kao jedinstvenu sankciju za nepoštenu odredbu općih uvjeta ugovora (čl. 296.). Podrobno se navode okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ništetnosti.
11. Uvjet. Izmijenjena je definicija uvjeta u smislu da je to buduća i neizvjesna činjenica o kojoj ovisi učinak ugovora (čl. 297.), a ne nastanak ili prestanak ugovora, kako je to bilo predviđeno u čl. 74. dosadašnjeg ZOO.
12. Ovlaštenja punomoćnika. Prema odredbi st. 4. čl. 315. više nije potrebno da punomoćnik ima posebno ovlaštenje za sklapanje ugovora o izbranom sudu odnosno arbitraži.
13. Ništetnost. Dvije su značajnije novine:
Prva, koja će odmah udariti u oči, promjena je naziva – umjesto izričaja ništavost koristi se izričaj ništetnost. Kao naziv, ništetnost ima barem tu prednost pred ništavosti, što će se izbjeći vrlo česta pogreška, da se umjesto ništavosti govori o ništavnosti, a umjesto ništav, ništavan, što zasigurno nisu sinonimi.
Druga promjena odnosi se na učinke ništetnosti. Prema dosadašnjem ZOO, ako je ugovor ništav zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima, sud može odbiti u cjelini ili djelomično zahtjev nesavjesne strane za vraćanjem onog što je drugoj strani dala, a može odlučiti da druga strana ono što je primila na osnovi zabranjenog ugovora preda općini na čijem području ona ima sjedište odnosno prebivalište. Novi ZOO napušta to rješenje, jer ima izrazito penalni karakter, pa mu stoga nije mjesto u gra- đanskom pravu.
14. Ugovorna odgovornost za neimovinsku štetu. Jedna od važnijih novina u hrvatskom obveznom pravu je uvođenje odgovornosti za neimovinsku štetu u slučaju povrede ugovorne ob- veze. Za razliku od članka 266. dosadašnjeg ZOO kojim je priznavana naknada samo imovinske štete, člankom 346. ZOO priznaje se oštećenoj strani naknada kako imovinske, tako i ne- imovinske štete. Izmjenom se slijedi razvoj u suvremenom ob- veznom pravu. Posebno je od utjecaja bila činjenica da se u jednom od najznačajnijih nacrta budućeg europskog ugovornog prava Principles of European Contract law (tzv. Landova načela) priznaje pravo na naknadu neimovinske štete zbog neispu- njenja ugovorne obveze (čl. 9:501).
15. Viša sila. Pojam više sile izmijenjen je u smislu potpunije definicije. Odredbom čl. 263. dosadašnjeg ZOO-a, viša sila definirana je kao okolnost koja se nije mogla spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Odredbom članka 343. ZOO ta je definicija usklađena s tradicionalnim shvaćanjem tog pojma u kontinentalnoeurop- skim pravnim porecima. Za kvalifikaciju događaja kao više sile zahtijeva se da je vanjski, nepredvidiv, izvanredan, koji se nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći, te da je, kod ugovorne odgovornosti, nastupio poslije sklapanja ugovora. Budući da se viša sila u predloženom Zakonu spominje na nekoliko mjesta, ali s različitim sadržajem, izvršeno je usklađivanje pojma više sile, tako da je formulacija tog instituta iz članka 343. predviđena i u člancima 373., 902. i 1067.
16. Ugovorna kazna. Osim za slučaj neispunjenja i zaka šnjenja, mogućnost njezina ugovaranja proširena je i na neuredno ispunjenje ugovorne obveze (čl. 350.–356.).
17. Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Odredbe o izmjeni ili raskidu ugovora zbog promijenjenih okolnosti (čl. 369.–372.) izmijenjene su radi pojednostavljivanja pretpostavaka za izmjenu ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti. Pritom su ključni zahtjevi da je ispunjenje ugovorne obveze postalo pretjerano otežano ili da bi ugovaratelju nastao pretjerano veliki gubitak. U odnosu na rješenje dosadašnjeg ZOO, napušten je kriterij ostvarenja svrhe ugovora, a kriterij pravičnosti nije predviđen kao pretpostavka za raskid, već samo kao kriterij za izmjenu ugovora.
18. Prekomjerno oštećenje. Jedina izmjena u okviru ovoga instituta sastoji se u tome da je dosadašnjim slučajevima, u kojima pravni subjekti nisu ovlašteni zahtijevati poništaj ugovora zbog prekomjernog oštećenja, dodan trgovački ugovor (čl. 375.). Takvo rješenje je imao i bivši hrvatski Trgovački zakonik (§ 280), a i inače je prihvaćeno na području trgovačkog prava. Trgovačka društva su dovoljno stručna, pa im ne treba omogućiti da zahtijevaju poništaj ugovora zato što nisu znala ili morala znati za pravu vrijednost objekta činidbe.
19. Odgovornost za materijalne nedostatke. Odredbe koje uređuju odgovornost za materijalne nedostatke ispunjenja kod ugovora o kupoprodaji (čl. 400.–422.) izmijenjene su u prvom redu radi usklađenja sa Smjernicom 1999/44/EZ. Time se navedena Smjernica, koja se odnosi na zaštitu potrošača, proteže i na ugovore koji nisu potrošački. Doduše, nije bilo moguće u nekim situacijama izbjeći odvojeno uređivanje potrošačkih od trgovačkih ugovora.
Konkretne promjene nakon usklađivanja s navedenom Smjernicom očituju se u proširenju slučajeva u kojima postoje nedostaci (čl. 401.), isključenju obveze pregleda stvari kad je kupac potrošač (čl. 402.), te produljenju rokova za ostvarivanje prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke.
Posebno važna promjena u sklopu odredaba o odgovornosti za materijalne nedostatke odnosi se na, u sudskoj praksi vrlo sporno, pitanje pravila koja treba primijeniti na odgovornost za štetu izazvanu ispunjenjem s materijalnim nedostatkom. Odred- bom čl. 410. st. 2. propisano je da kupac ima pravo na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima, i to bez obzira na činjenicu je li došlo do naknadnog ispunjenja, sniženja cijene ili raskida ugovora.
20. Jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija). Jam stvo za ispravnost prodane stvari ne ograničuje se, kao u dosadašnjem ZOO, na tzv. tehničku robu, naprotiv moguće je za stvari bilo koje naravi i vrste. Odredbe o jamstvu za ispravnost prodane stvari dispozitivne su naravi (čl. 423.–429.), one daju mogu- ćnost, a ne nameću obvezu prodavatelju odnosno proizvođaču. Smisao tih odredaba je u propisivanju pravnih učinaka izdavanja jamstvenog lista.
21. Prodaja s pridržajem prava vlasništva. Za razliku od čl. 540. dosadašnjeg ZOO, pridržati se može samo pravo vlasni- štva, a ne i pravo raspolaganja, koje u našem pravu više ne postoji. Osim toga, pridržati se može pravo vlasništva na svakoj stvari, a ne samo na pokretnini, kako je to bilo do sada (čl. 462.).
22. Ugovor o ortaštvu. Osim izmjene naziva ugovora, iz- vršen je čitav niz, u pravilu manjih, izmjena drugih odredaba (članci 637.–660.) sa svrhom popravljanja njihove jasnoće i preciznosti te otklanjanja uočenih nedostataka u dosadašnjem uređenju ovog ugovora. Tako su, dopunjena pravila o unošenju uloga u imovinu ortaštva (čl. 641.), razrađena pravila o zajedničkom poslovodstvu ortaka (čl.644.), uređeno pravo nadzora nad poslovanjem ortaštva (čl. 645.), redefinirana pravila o traž- binama i dugovanjima ortaštva (čl. 648.), izmijenjena pravila o učinku istupa i isključenja iz ortaštva (čl. 652.), izostavljena predmnjeva nastavka ortaštva (čl. 655.), dopunjena pravila o nasljeđivanju prava i obveza ortaka (čl.656.) te pravila o redoslijedu namirenja (čl. 658.).
23. Ugovor o prijevozu. (čl. 661.–698.). Naziv tovarni list, zamijenjen je nazivom teretni list i uvedena obveza njegova sastavljanja (članak 668.).
Najveći broj izmjena odnosi se na odgovornost prijevoznika za štetu. Među njima najvažnija je ona iz čl. 683. gdje je predviđena subjektivna umjesto dosadašnje objektivne odgovornosti prijevoznika za gubitak i oštećenje pošiljke. Isti sustav odgovornosti prihvaćen je i u članku 687. koji uređuje odgovornost prijevoznika za zakašnjenje.
Kod odgovornosti za prijevoz putnika precizirano je da se odgovornost proteže i na vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila (čl. 697.).
Premda je već u općoj odredbi čl. 346. predviđena ugovor- na odgovornost za neimovinsku štetu, ovdje je to posebno naglašeno.
Za oštećenje stvari koje putnik drži kod sebe uvedena je odgovornost na osnovi dokazane krivnje (čl. 698.), pa prijevoznik odgovara samo ako mu putnik dokaže krivnju.
24. Ugovor o ostavi. Izmijenjena su pravila o ugostiteljskoj ostavi dosadašnjeg ZOO tako da se taksativno navode stvari za čije uništenje ili oštećenje ugostitelj odgovara (čl. 738.). Obveza ugostitelja da primi stvari na čuvanje ograničena je samo na novac, dragocjenosti, vrijednosne papire i druge vrijedne stvari (čl. 739.).
25. Ugovor o nalogu. Nije preuzeta odredba st. 3. čl. 762. dosadašnjeg ZOO o pravu nalogodavca da zahtijeva sniženje ugovorene naknade. U obrazloženju čl. 776. ZOO navodi se da je takvo rješenje omogućavalo nalogodavcu da svaku ugovorenu naknadu dovede u pitanje.
26. Ugovor o komisiji. Iz istih razloga kao kod ugovora o nalogu izostavljena je odredba st. 2. čl. 783. dosadašnjeg ZOO o pravu komisionara na moderaciju ugovorene provizije.
27. Ugovor o trgovinskom zastupanju. Izmjene su proizišle iz usklađivanja sa Smjernicom Vijeća Europske zajednice 86/ /653/EEZ od 18. prosinca 1986. o koordinaciji prava država članica koje se odnosi na samostalne trgovačke zastupnike.
Promijenjena je definicija ugovora (čl. 804.), redefinirane obveze zastupnika (čl. 811.–816.) i obveze nalogodavca (čl. 817.– 826.), poglavito u odnosu na iznos i način obračuna provizije.
Nadalje, radi potrebe jasnog razlikovanja otkaza i raskida ugovora, izmjene su učinjene glede prestanka ugovora (čl. 827.– 829.).
Predviđene su, sukladno Smjernici, i posve nove odredbe – o pravu na posebnu naknadu (čl. 830.–832.) te o zabrani ili ograničenju obavljanja djelatnosti (čl. 834.).
28. Ugovor o posredovanju. Radi potrebe jasnijeg razlikovanja ugovora o trgovinskom zastupanju od ugovora o posredovanju, izmijenjen je pojam ugovora o posredovanju (čl. 835.). Dok bi se ugovorom o trgovinskom zastupanju zastupnik obvezivao pregovarati i sklapati poslove za nalogodavca, ugovorom o posredovanju posrednik bi se obvezivao samo dovoditi u vezu osobe koje bi s nalogodavcem pregovarale o sklapanju ugovora.
Kao i kod ugovora o nalogu i komisiji, isključena je mogućnost moderacije ugovorene provizije.
29. Ugovor o organiziranju putovanja. Usklađen s odredbama Smjernice Europske zajednice 90/314/EEZ od 13. lipnja 1990. godine o turističkim paket aranžmanima.
Izmjene se odnose na: pojam ugovora, oblik ugovora, ob- veze organizatora putovanja, kvantitativno ograničenje odštetne odgovornosti, osiguranje putnika, obveze putnika, zamjenu putnika, promjenu cijene, raskid ugovora (čl. 881.–903.).
30. Ugovor o osiguranju. Izmjene se odnose na: definiciju ugovora, sklapanje ugovora, definiciju osiguranog slučaja i rizika, obvezu osiguratelja na zatezne kamate i naknadu štete zbog kašnjenja s isplatom osigurnine, stečaj osiguranika, određivanje korisnika osiguranja, troškove mjera poduzetih na zahtjev osiguratelja, ili u sporazumu s njim, radi zaštite od neopravdanih i pretjeranih zahtjeva trećih osoba (čl. 921.–989.).
31. Akreditivi (čl. 1028.–1038.) Uvrštene su samo osnovne odredbe koje su okosnica instituta, usklađene s važećim pravilima Međunarodne trgovinske komore u Parizu.
32. Pojam štete (čl. 1046.) U odjeljku “UZROKOVANJE ŠTETE” ključna je novina u definiciji pojma štete, točnije pojma neimovinske štete. Prihvaćena je objektivna koncepcija pojma neimovinske štete prema kojoj je neimovinska šteta povreda prava osobnosti. Neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti, npr. povreda časti, ugleda, gubitak dijela tijela itd., a pretrpljeni bolovi i strah, izazvani štetnom radnjom, samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih relevantnih okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade. Koja prava osobnosti imaju fizičke, a koja pravne osobe navodi se u Glavi II. ovoga Zakona. Suglasno tome i pravne osobe, u slučaju povrede njihova ugleda ili drugog prava osobnosti, imaju pravo i na novčanu naknadu kao oblik popravljanja neimovinske štete.
Objektivno poimanje pojma neimovinske štete plod je suvremenih tendencija u pravnoj teoriji i usporednom odštetnom pravu. Od novijih kodifikacija tu ulaze Obligacijski zakonik Republike Slovenije iz 2001. i Građanski zakonik Ruske federacije iz 1994. g.
Suglasno izmijenjenoj definiciji štete izmijenjene su i odred- be o popravljanju neimovinske štete (članci 1099.–1106.) i dodana nova odredba kojom se utvrđuje dan dospjelosti pravične novčane naknade (članak 1103.). Posljednje je bilo potrebno, jer je odredbu o dospjelosti dosadašnji ZOO imao samo za imovinsku štetu.
33. Odgovornost za štete izazvane motornim vozilom u pogonu. Odredba čl. 178. dosadašnjeg ZOO razrađena je u pet članaka (1068.–1072.) – dana je definicija motornog vozila i kad se nalazi u pogonu, predviđene su solidarna odgovornost suvlasnika i zajedničkih vlasnika, odgovornost prema osobi koja se prevozi i odgovornost u slučaju neovlaštenog korištenja vozila. Za međusobne odštetne zahtjeve vlasnika motornih vozila mjerilo za odmjeravanje udjela u snošenju štete jest krivnja odnosno stupanj krivnje, a ako ove nema, štetu snose na jednake dijelove, osim ako pravičnost ne zahtijeva što drugo. Prema tome, krivnja u ovom slučaju odgovornosti za štetu nije pretpostavka odgovornosti, već samo mjerilo za odmjeravanje udjela u iznosu naknade štete. Riječ je, dakle, o objektivnoj odgovornosti.
34. Odgovornost za neispravan proizvod. Odredbama članaka 1073. do 1080. uređena je materija odgovornosti proizvo- đača za neispravan proizvod koja je u starom ZOO, bila uređena u čl. 179. pod nazivom Odgovornost proizvođača stvari s nedostatkom. Promjene su rezultat potrebe usklađivanja s odredbama Smjernice Vijeća Europske zajednice 85/374/EEZ od 25. lipnja 1985. o ujednačavanju prava država članica u pogledu odgovornosti za neispravne proizvode, izmijenjene i dopunjene Smjernicom 1999/34/EZ.
Izmjena naziva odgovornosti pomoći će boljem razlikovanju ove odgovornosti od odgovornosti za materijalne nedostatke ispunjenja.
Kao i prema dosadašnjem ZOO, odgovornost za neispravan proizvod uređena je kao objektivna (kauzalna) odgovornost (čl. 1073.).
Sukladno navedenoj Smjernici 85/374/EEZ, uređena su pitanja ograničenja ove vrste odgovornosti na određene štete (čl. 1073.), zatim pojam proizvoda (čl. 1074.), kada je proizvod ne ispravan (čl.1075.), tko je proizvođač, odnosno odgovorna osoba (čl. 1076.), odgovornost više osoba za štetu od neispravnog pro- izvoda (čl. 1077.), razlozi oslobođenja od odgovornosti (čl. 1078.), zabrana ugovornog isključenja ili ograničenja odgovornosti (čl. 1079.) i rokovi za ostvarivanje prava na naknadu štete prouzročene neispravnošću proizvoda (čl. 1080.).
35. Stjecanje bez osnove. Dvije su promjene: jedna se sastoji u dodavanju odluke suda ili druge nadležne vlasti kao osnove stjecanja (čl. 1111.), a druga u određenju trenutka od kojega će se stjecatelj smatrati nepoštenim u vezi s iznosom primljenim zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti (čl.1117.).
36. Vrijednosni papiri.
Odredbe koje uređuju vrijednosne papire nisu pretrpjele veće izmjene. Jedina značajnija izmjena odnosi se na pojam vrijednosnog papira, naime, vrijednosni papir može postojati i kao elektronički zapis. U tom se dijelu na ZOO nadovezuju posebni propisi koji uređuju materiju vrijednosnih papira u Republici Hrvatskoj.

Zakonom o obveznim odnosima Republika Hrvatska je dobila suvremeni sustav pravila obveznog prava utemeljen na tekovinama europske pravne misli i usklađen s pravom Europske unije. Zajedno sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakonom o nasljeđivanju čini osnovicu budućeg hrvatskog Gra- đanskog zakonika.
 
Zagreb, 29. ožujka 2005.

Prof. dr. Petar Klarić