Ranko Marijan:
Kazneni zakon iz 2011. (NN 125/11, 144/12)
Kazneni zakon iz 1997. (NN 110/97 – 57/11)

AKCIJA - POPUST 30%

od 21. srpnja 2014. do 30. rujna 2014., odnosno do prodaje zaliha

KazneniZakon_11_97.jpg

– redakcijski pročišćeni tekstovi zakona
– kazala pojmova
– prilog:

Pravna shvaćanja o visinama neodređenih vrijednosti koje su zakonsko obilježje kaznenih djela (Kazneni odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 27. prosinca 2012., broj Su-IV k-4/2012-57)

Pravna biblioteka – zbirke propisa, ožujak 2013., 576 stranica, tvrdi uvez

oznaka 811-318; redovna cijena 195,00 kn, akcijska cijena 136,50 kn

Narudžbe:
Narodne novine d.d., Odsjek prodaje knjiga i časopisa, Zagreb, Savski gaj, XIII. put 6,
tel.: 01/6652-843, 6652-844, 6652-777, telefaks: 01/6652-828, e-pošta prodajaknjiga@nn.hr

Knjige u izdanju Narodnih novina d.d.

 

 

PREDGOVOR

Nakon posljednjih izmjena i dopuna, pred nama je novi Kazneni zakon (NN br. 125 od 7. studenog 2011. i NN br. 144 od 21. prosinca 2012.).
U proteklih petnaestak godina imali smo, do ovih posljednjih, čak trinaest izmjena i dopuna Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11), sedam izmjena i dopuna Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06) i osmu, koja je rezultirala sasvim novim Zakonom o kaznenom postupku (NN br. 152/08) koji se u čak 124 članka izmijenio (NN br. 76/09) i prije nego je stupio na snagu, a da bi u međuvremenu stupile na snagu nove izmjene i dopune (NN br. 80/11), te u povodu odluke Ustavnog suda (NN br. 91/12) još jedne izmjene i dopune Zakona o kaznenom postupku (NN br. 143/12).
Dinamika proteklih izmjena i dopuna materijalnih i postupovnih kaznenih odredaba zorno ukazuje na to da se radilo u žurbi i površno, bez jasnog plana i dugoročnije strategije izmjena kaznenih zakona. Inflacija normi uvijek destabilizira njihovu kvalitetnu primjenu i otežava ujednačenje sudske prakse. Zakon počinje živjeti tek kada se ustali u svakodnevnoj praktičnoj primjeni. Tek propis koji se uspješno primjenjuje postaje instrument prava.
Zakoni nisu statična kategorija. Oni se i drugdje mijenjaju, ali ne tako često i ne tako sveobuhvatno kao kod nas. Zakonodavna hiperaktivnost obezvrjeđuje pravnu normu i destabilizira sudsku praksu.
Kod zakonodavca je rasprostranjen tzv. normativni optimizam i vjerovanje da se stalnim izmjenama zakonskih odredaba uspješno rješavaju problemi. Ne radi se samo o dobrim i lošim normama, već jednostavno o drugačijim odredbama za koje se stječe dojam da su same sebi svrha.
Kada se čitaju obrazloženja brojnih novih zakonskih rješenja, tada proizlazi da su stara loša a nova odlična, ali ubrzo na njihovo mjesto dolaze neka još novija zakonska rješenja sa sličnim obrazloženjima.
Naš pravni sustav (i u kaznenopravnoj domeni) nedvojbeno je trebalo harmonizirati s europskim pravnim standardima. Takve zakonske izmjene su logične, opravdane i dobrodošle. Međutim, do izmjena je moralo doći tek nakon temeljite procjene zašto i kako intervenirati u postojeći pravni sustav. Moralo se voditi računa o mogućnosti uspješne, praktične primjene novih zakonskih rješenja. Potpuno novi zakon ili značajna izmjena zakona stvara tektonske poremećaje u sustavu pravnih normi, te poput domino efekta traži izmjene i u drugim zakonima.
Suci, državni odvjetnici, odvjetnici i ostali praktičari moraju poznavati nove i stare zakone jer se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu novog Zakona o kaznenom postupku vode po odredbama starog zakona. Primjenjuje se onaj kazneni zakon koji je bio na snazi kada je djelo počinjeno, a u slučaju jedne ili više izmjena primjenjuje se blaži zakon. Neovisno o sadržaju postupovnih odredbi, ni sud svojim odlukama niti stranke svojim dispozicijama nisu ovlašteni odstupiti od strogih okvira određenih Zakonom o kaznenom postupku. Zato se zbog česte izmjene postupovnih pravila može pojaviti nesigurnost u postupanju i odugovlačenje postupaka. Sucima je potrebna rutina u vođenju postupka kako bi se mogli maksimalno koncentrirati na pravilno izvođenje dokaza i utvrđivanje relevantnih činjenica. Rutine nema ako se odredbe često mijenjaju. Kao da se mora pisati na tipkovnici na kojoj se često mijenja raspored slova.
Nakon što se sudska praksa ustalila u interpretaciji materijalnih kaznenopravnih instituta i odredaba, pred nama je novi Kazneni zakon s novim pravnim dvojbama i praktičnim problemima za čije će rješavanje i ujednačavanje primjene, opet, morati proći dosta vremena.
Novi Kazneni zakon na dobar način modernizira značaj pojmova kojima se služi, npr. definira žrtvu, članove obitelji, istospolne partnere te bitno bolje definira zločin iz mržnje. Suzio je područje primjene uvjetne osude koja je do sada bila prečesto primjenjivana. Osnovano je smanjio područje primjene kratkotrajnih zatvorskih kazni te proširio primjenu novčanih kazni i granice ublažavanja zakonom propisane kazne. Proširio je vrste sigurnosnih mjera koje će omogućiti bolji nadzor osuđenika i kvalitetnu resocijalizaciju. Konačno je uređen katalog tzv. gospodarskih djela, koja su do sada bila najlošiji dio Kaznenog zakona.
Međutim, uz pohvale nekim novinama, nema opravdanja brojnim izmjenama koje same po sebi nisu lošije, ali niti bolje od dosadašnjih zakonskih rješenja. Tako su, nepotrebno, uvedena nova kaznena djela (sakaćenje ženskih spolnih organa, sramoćenje, itd.), mijenjan je dosadašnji izričaj dragovoljnog odustanka, dnevnog dohotka i usmrćenja, a drugačije je riješeno produljeno kazneno djelo, počiniteljstvo i pokušaj. Nadalje, po dosadašnjem Kaznenom zakonu sud je mogao počinitelja osloboditi od kazne ako je do prekoračenja granice nužne obrane došlo zbog jake razdraženosti ili prepasti prouzročene napadom, a prema novom Kaznenom zakonu neće biti krivnje ako se radi o prekoračenju zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom. Takva, nepotrebna, novina samo može stvarati probleme prilikom ocjene koji je zakon blaži i utvrđivanja ispričivosti prepasti.
Uvedene su novine i kod kaznenih djela protiv časti i ugleda.
Zakonski izričaj novog kaznenog djela sramoćenja (članak 148. stavak 1. KZ/11) ne propisuje neistinitost tvrdnji, a za razliku od novog kaznenog djela klevete (članak 149. stavak 1. KZ/11) za sramoćenje nije propisana izravna namjera počinitelja. U opisu kaznenog djela sramoćenja nema ni “neistine”, niti počiniteljeve namjere iznositi “neistinu”, već je dostatno samo iznijeti ili pronijeti činjeničnu tvrdnju koja može škoditi nečijoj časti ili ugledu. Međutim, stavak 3. znatno korigira temeljnu definiciju sramoćenja, jer isključuje protupravnost ako počinitelj dokaže istinitost činjeničnih tvrdnji koje je iznosio, ili pronosio, odnosno ako dokaže postojanje ozbiljnog razloga zbog kojeg je, postupajući u dobroj vjeri, povjerovao u njihovu istinitost. Ukoliko promatramo novu odredbu kaznenog djela klevete i razloge koji isključuju protupravnost kod kaznenog djela sramoćenja, valja zaključiti kako i kod jednog i kod drugog kaznenog djela treba utvrditi postojanje neistinitih činjeničnih tvrdnji i namjeru počinitelja. Zato će u praksi, ponekad, biti vrlo teško utvrditi što je differentia specifica ova dva kaznena djela, odnosno kada će se raditi o kaznenom djelu sramoćenja i zašto, a kada o kaznenom djelu klevete i zašto.
Kazneno djela sramoćenja ima sličnosti s kaznenim djelom iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika (članak 201. KZ/97) kojeg u novom Kaznenom zakonu više nema, pa se postavlja pitanje zašto je bilo potrebno ispustiti jedno, a propisati drugo, novo kazneno djelo.
Naravno, ostaje i načelno pitanje zašto se djela za koja nije predviđena zatvorska kazna nalaze u Kaznenom zakonu.
Tijekom primjene Kaznenog zakona pojavit će se dvojbe oko kontinuiteta nekih pojavnih oblika kaznenih djela koje, u dosadašnjem izričaju, novi Kazneni zakon više ne prepoznaje (npr. pojedini oblici teškog ubojstva, zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, iznošenje osobnih ili obiteljskih prilika, itd). Klasične dvojbe – koji je zakon blaži za počinitelja, intenzivirat će se kod kaznenih djela kod kojih su zakonski okviri kažnjavanja pooštreni, ali su mogućnosti ublažavanja zakonom propisane kazne proširene. Postavit će se i pitanje kontinuiteta kaznenih djela: nesavjesno gospodarsko poslovanje (čl. 291. KZ/97), zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju (čl. 292. KZ/97) i sklapanje štetnog ugovora (čl. 294. KZ/97). Pravni kontinuitet ovih kaznenih djela trebalo bi promatrati u kontekstu novog i dobro uređenog opisa kaznenog djela zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju (čl. 246. KZ/11).
Bilo kako bilo, javnost je ostala zakinuta za pravovremena, jasna i argumentirana obrazloženja što se točno željelo postići tako sveobuhvatnim izmjenama kaznenog zakonodavstva. Izostala je valorizacija starih i kompariranje s novim kaznenopravnim odredbama, i izostalo je obrazloženje zašto su tako brojne nove odredbe bolje od starih i uhodanih zakonskih rješenja.
Opet se zaboravilo kako pravna sigurnost počiva na jasnoj, kvalitetnoj, ali i stabilnoj pravnoj normi.
I na kraju recimo još i ovo: prema počinitelju se primjenjuje kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno. Ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. U novom Kaznenom zakonu je, između ostaloga, došlo i do nekoliko izmjena naziva i opisa kaznenog djela, pa je sud u svakom takvom slučaju dužan ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog Zakona. Ako utvrdi da kontinuitet postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja. Kaznenog djela nema ako pravni kontinuitet ne postoji.
S obzirom na to da će oba kaznena zakona biti u primjeni, ocijenili smo nužnim izdati ih zajedno u jednoj knjizi.

U Zagrebu, veljača 2013.

Ranko Marijan


  
 
KRATKI SADRŽAJ 
  
KAZNENI ZAKON IZ 2011. GODINE (NN 125/11, 144/12)
– redakcijski pročišćeni tekst –

OPĆI DIO

Glava prva (I.)
TEMELJNE ODREDBE (čl. 1. – 5.)
Glava druga (II.)
PRIMJENA KAZNENOG ZAKONODAVSTVA REPUBLIKE HRVATSKE (čl. 6. – 19.)
Glava treća (III.)
KAZNENO DJELO (čl. 20. – 39.)
Glava četvrta (IV.)
KAZNE (čl. 40. – 64.)
Glava peta (V.)
SIGURNOSNE MJERE (čl. 65. – 76.)
Glava šesta (VI.)
ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI, ODUZIMANJE PREDMETA I JAVNO OBJAVLJIVANJE PRESUDE (čl. 77. – 80.)
Glava sedma (VII.)
ZASTARA (čl. 81. – 86.)
Glava osma (VIII.)
ZNAČENJE IZRAZA U OVOM ZAKONU (čl. 87.)
 
 
POSEBNI DIO

Glava deveta (IX.)
KAZNENA DJELA PROTIV ČOVJEČNOSTI I LJUDSKOG DOSTOJANSTVA (čl. 88. – 109.)
Glava deseta (X.)
KAZNENA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA (čl. 110. – 124.)
Glava jedanaesta (XI.)
KAZNENA DJELA PROTIV LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA (čl. 125. – 130.)
Glava dvanaesta (XII.)
KAZNENA DJELA PROTIV RADNIH ODNOSA I SOCIJALNOG OSIGURANJA (čl. 131. – 135.)
Glava trinaesta (XIII.)
KAZNENA DJELA PROTIV OSOBNE SLOBODE (čl. 136. – 140.)
Glava četrnaesta (XIV.)
KAZNENA DJELA PROTIV PRIVATNOSTI (čl. 141. – 146.)
Glava petnaesta (XV.)
KAZNENA DJELA PROTIV ČASTI I UGLEDA (čl. 147. – 151.)
Glava šesnaesta (XVI.)
KAZNENA DJELA PROTIV SPOLNE SLOBODE (čl. 152. – 157.)
Glava sedamnaesta (XVII.)
KAZNENA DJELA SPOLNOG ZLOSTAVLJANJA I ISKORIŠTAVANJA DJETETA (čl. 158. – 166.)
Glava osamnaesta (XVIII.)
KAZNENA DJELA PROTIV BRAKA, OBITELJI I DJECE (čl. 167. – 179.)
Glava devetnaesta (XIX.)
KAZNENA DJELA PROTIV ZDRAVLJA LJUDI (čl. 180. – 192.)
Glava dvadeseta (XX.)
KAZNENA DJELA PROTIV OKOLIŠA (čl. 193. – 214.)
Glava dvadeset prva (XXI.)
KAZNENA DJELA PROTIV OPĆE SIGURNOSTI (čl. 215. – 222.)
Glava dvadeset druga (XXII.)
KAZNENA DJELA PROTIV SIGURNOSTI PROMETA (čl. 223. – 227.)
Glava dvadeset treća (XXIII.)
KAZNENA DJELA PROTIV IMOVINE (čl. 228. – 245.)
Glava dvadeset četvrta (XXIV.)
KAZNENA DJELA PROTIV GOSPODARSTVA (čl. 246. – 265.)
Glava dvadeset peta (XXV.)
KAZNENA DJELA PROTIV RAČUNALNIH SUSTAVA, PROGRAMA I PODATAKA (čl. 266. – 273.) Glava dvadeset šesta (XXVI.)
KAZNENA DJELA KRIVOTVORENJA (čl. 274. – 283.)
Glava dvadeset sedma (XXVII.)
KAZNENA DJELA PROTIV INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA (čl. 284. – 290.)
Glava dvadeset osma (XXVIII.)
KAZNENA DJELA PROTIV SLUŽBENE DUŽNOSTI (čl. 291. – 300.)
Glava dvadeset deveta (XXIX.)
KAZNENA DJELA PROTIV PRAVOSUĐA (čl. 301. – 313.)
Glava trideseta (XXX.)
KAZNENA DJELA PROTIV JAVNOG REDA (čl. 314. – 332.)
Glava trideset prva (XXXI.)
KAZNENA DJELA PROTIV BIRAČKOG PRAVA (čl. 333. – 339.)
Glava trideset druga (XXXII.)
KAZNENA DJELA PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE (čl. 340. – 351.)
Glava trideset treća (XXXIII.)
KAZNENA DJELA PROTIV STRANE DRŽAVE ILI MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE (čl. 352. – 356.)
Glava trideset četvrta (XXXIV.)
KAZNENA DJELA PROTIV ORUŽANIH SNAGA REPUBLIKE HRVATSKE (čl. 357. – 380.)
Glava trideset peta (XXXV.)
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (čl. 381.–387.)
Kazalo pojmova uz Kazneni zakon iz 2011.

KAZNENI ZAKON IZ 1997. GODINE

(NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11, 143/12)
– redakcijski pročišćeni tekst – 
 
OPĆI DIO

Glava prva (I.)
TEMELJNE ODREDBE (čl. 1. – 9.)
Glava druga (II.)
PRIMJENA KAZNENOG ZAKONODAVSTVA REPUBLIKE HRVATSKE (čl. 10. – 24.)
Glava treća (III.)
KAZNENO DJELO (čl. 25. – 38.)
Glava četvrta (IV.) KRIVNJA (čl. 39. – 47.)
Glava peta (V.)
KAZNE I KAŽNJAVANJE ( čl. 49. – 63.)
Glava šesta (VI.)
MJERE UPOZORENJA (čl. 64. – 72.)
Glava sedma (VII.)
SIGURNOSNE MJERE (čl. 73. – 81.)
Glava osma (VIII.)
ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI, JAVNO OBJAVLJIVANJE PRESUDE, PRAVNE POSLJEDICE OSUDE, REHABILITACIJA, AMNESTIJA I POMILOVANJE (čl. 82. – 88.)
Glava deveta (IX.)
ZNAČENJE IZRAZA U OVOM ZAKONU (čl. 89.)
 
POSEBNI DIO

Glava deseta (X.)
KAZNENA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA (čl. 90. – 105.)
Glava jedanaesta (XI.)
KAZNENA DJELA PROTIV SLOBODE I PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINA (čl. 106. – 134.)
Glava dvanaesta (XII.)
KAZNENA DJELA PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE (čl. 135. – 155.)
Glava trinaesta (XIII.)
KAZNENA DJELA PROTIV VRIJEDNOSTI ZAŠTIĆENIH MEĐUNARODNIM PRAVOM (čl. 156. – 187.b)
Glava četrnaesta (XIV.)
KAZNENA DJELA PROTIV SPOLNE SLOBODE I SPOLNOG ĆUDOREĐA (čl. 188. – 198.)
Glava petnaesta (XV.)
KAZNENA DJELA PROTIV ČASTI I UGLEDA (čl. 199. – 205.)
Glava šesnaesta (XVI.)
KAZNENA DJELA PROTIV BRAKA, OBITELJI I MLADEŽI (čl. 206. – 215.a)
Glava sedamnaesta (XVII.)
KAZNENA DJELA PROTIV IMOVINE (čl. 216. – 237.)
Glava osamnaesta (XVIII.)
KAZNENA DJELA PROTIV ZDRAVLJA LJUDI (čl. 238. – 249.)
Glava devetnaesta (XIX.)
KAZNENA DJELA PROTIV OKOLIŠA (čl. 250. – 262.)
Glava dvadeseta (XX.)
KAZNENA DJELA PROTIV OPĆE SIGURNOSTI LJUDI I IMOVINE I SIGURNOSTI PROMETA (čl. 263. – 273.)
Glava dvadesetiprva (XXI.)
KAZNENA DJELA PROTIV SIGURNOSTI PLATNOG PROMETA I POSLOVANJA (čl. 274. – 298.) Glava dvadesetidruga (XXII.)
KAZNENA DJELA PROTIV PRAVOSUĐA (čl. 299. – 310.)
Glava dvadesetitreća (XXIII.)
KAZNENA DJELA PROTIV VJERODOSTOJNOSTI ISPRAVA (čl. 311. – 316.)
Glava dvadesetičetvrta (XXIV.)
KAZNENA DJELA PROTIV JAVNOG REDA (čl. 317. – 336.)
Glava dvadesetipeta (XXV.)
KAZNENA DJELA PROTIV SLUŽBENE DUŽNOSTI (čl. 337. – 351.)
Glava dvadesetišesta (XXVI.)
KAZNENA DJELA PROTIV ORUŽANIH SNAGA REPUBLIKE HRVATSKE (čl. 352. – 388.)
Glava dvadesetisedma (XXVII.)
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (čl. 389. – 391.)
 
Kazalo pojmova uz Kazneni zakon iz 1997.

Prilog

Pravna shvaćanja o visinama neodređenih vrijednosti koje su zakonsko obilježje kaznenih djela (Kazneni odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 27. prosinca 2012., broj Su-IV k-4/2012-57)

Kratice