List Vjesnik pojavio se prvi put 24. lipnja 1940. godine pod nazivom Politički Vjesnik. Tiskan je u Zagrebu na debelom i lošem papiru, imao je 8 stranica i format 21x34 cm. Na dnu posljednje stranice pisalo je: Politički vijesnik, 24. lipanj 1940. Izlazi svakog tjedna. Cijena 2 dinara.
Tijekom 1940. tiskala se 23 broja u ilegalnim tiskarama po Zagrebu, a broj stranica bio je različit od 4 do 24.
Krajem prosinca 1940. izišao je posljednji broj Političkog vjesnika, koji u idućoj, 1941. godini, nastavlja izlaziti pod novim imenom Vjesnik radnog naroda i s parolom »Smrt fašizmu – sloboda narodu«. Uz to je i obvezna parola: »Kad pročitaš, daj dalje!«
Od kad je 1942. preselila u Drežnicu pa do odlaska u Split početkom 1945. ratna redakcija selila se čak 15 puta, u Zagreb se vraća 12. svibnja 1945. Tada se Vjesnik tiskao u 100000 primjeraka na četiri šeststupačne stranice i s prvim impresumom. Prvi službeni glavni urednik je bio Šerif Šehović.
Poslije rata Vjesnik se ustalio kao glasilo Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske (SSRNH) s dopisničkom mrežom razgranatom po svim svjetskim metropolama. Šezdesetih godina Vjesnik prelazi na svoj godinama prepoznatljivi veliki format i takav ostaje sve do 1992. kada se vraća na mali format i mijenja ime u Novi Vjesnik s podnaslovom Dnevnik za demokratsku Hrvatsku.
Prve demokratske izbore 1990. Vjesnik je dočekao spreman da prepozna i prihvati val korjenitih promjena. U razdoblju do danas na mjestu glavnog urednika promijenilo se puno uglednih novinara, ali Vjesnik - hrvatski politički dnevnik kako se danas zove ostao je hrvatski brand koji objektivno i profesionalno informira javnost o svim događajima iz zemlje i svijeta.
Danas se u Vjesniku mogu pročitati, iz pera vrsnih novinara, političke analize, komentari i intervjui te birani tekstovi iz područja kulture, znanosti, kao i kolumne najuglednijih autora iz svih područja hrvatske svakodnevice.
Vjesnik – informacija, a ne senzacija!